U prvoj ispovijesti upoznajemo tinejdžericu Enu koja boluje od psorijaze te je zbog toga izdvojena iz društva, skriva se od zlostavljača, mijenja škole, a na kraju, kad pomisli da je našla prijatelja, biva prevarena i ismijana. U drugoj pratimo Tomicu koji je, na žalost i sramotu svog oca senzibilan pa u nekim situacijama ne može sakriti suze što sirovi otac redovito kažnjava remenom, a djeca u školi izrugivanjem. Otac ne može podnijeti činjenicu da mu sin plače jer u njegovu svijetu muškarci ne plaču. Belin otac ljubav prema svojoj kćeri pokazuje skupim poklonima jer nema vremena za nju (zauzet je svojim sumnjivim poslovima). Bela na isti način kupuje ljubav (lajkove) kod drugih dajući im novac, govoreći ono što žele čuti. Nika mrzi školske top liste jer nije nikada među „popularnima“, a kad svoje mišljenje o školskim klaunima kaže jednoj „popularnoj“ cure, završi na najgoroj mogućoj listi.

Predstava kritizira roditelje koji nemaju vremena za svoju djecu jer su zauzeti poslom, učitelje koji nisu autoritet i odustaju od svoje uloge, djecu koja ništa ne čitaju već im je komunikacija svedena na ekrane, lajkove, emotikone, klipove i klikove. Postavlja i pitanje jesmo li zakazali i kao društvo u cjelini jer nam djeca žive u zajednici poremećenih vrijednosti.

Svi se trebamo zapitati koliko smo krivi zbog situacije u kojoj su se našle žrtve. Djeca su to otuđena jedna od drugih, od obitelji i društva koje se ne brine za svoje članove. Novouspostavljene vrijednosti: lajkovi, novac, moć, položaj… potjerale su stare: empatiju, suosjećanje, solidarnost.

Što o predstavi kažu naši učenici:

Iako su mi svi problemi zvučali realno i istinito, lik Bele mi je najuvjerljiviji: ima lajkove, novac, lažne prijatelje, ali nema sreću. Bila je u svojim lažima i svom lažnom svijetu.

Naučila sam da trebamo podići svoj glas i boriti se. Svi koji su nas maltretirali postat će žrtve svoje grižnje savjesti.

Ena je lik koji se najviše podudara s današnjim svijetom. Imam osjećaj da u današnjem svijetu najviše djece pati od nasilja zbog izgleda.

Najbolje prikazan lik mi je cura s puno lajkova jer je naučila reći NE!

Mogu sebe zamisliti u toj predstavi. Ponekad mi nedostaje samopouzdanje jer danas svi misle da moraju biti prvi, samo prvi.

Tema predstave je jednostavna, a opet jako komplicirana jer teško je pronaći svoj glas i progovoriti o osjetljivim temama.

Situacija opisana kroz Belin lik danas je najčešća jer svi žele biti popularni i imati hrpu lajkova.

Najstvarniji lik je Tomica. Najrealističniji je jer se i u stvarnom svijetu maltretiraju oni koji su drukčiji. Nerealno mi je druženje popularne cure s Nikom u zadnjoj priči jer se u pravom životu „velike face“ ne druže s curama poput nje bojeći se da će im rejting pasti.

Odlična je predstava! Stvarna, nije izmišljeno ništa samo što mi često ne vidimo nasilje kako bismo trebali vidjeti. Trebali bismo ići gledati više takvih predstava.

Žao mi je Tomice. On je lik kojeg maltretiraju jer je drukčiji. Žao mi je što možda mi ne vidimo takve učenike oko nas i šutimo o svemu. A ne smijemo šutjeti.

Na nasilje treba reći NE! Nema drugog načina. I moramo pomoći jedni drugima.

​

Fotografije preuzete s https://zar-ptica.hr/repertoar/ako-kazes-gotov-si/

Gordana Ljubas i Kristina Dilica