Rado su se odazvale našem pozivu i predstavile nam svoje zanimanje o kojem većina učenika nije znala ništa. Saznali smo da su završile Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Opisale su i koje su mogućnosti rada edukacijskog rehabilitatora, a nakon toga nam objasnile što znači raditi u Posebnom razrednom odjelu, po čemu je njihov rad sličan, a po čemu s razlikuje od rada učitelja u razrednoj ili predmetnoj nastavi. Objasnile su nam koji sve modeli postoje za rad s učenicima s teškoćama te istaknule prednosti djelomične integracije – modela školovanja učenika u Posebnom razrednom odjelu. Korist od nje imaju učenici s teškoćama jer se imaju priliku družiti s drugim učenicima s teškoćama, ali i s vršnjacima bez teškoća te su tako uključeni u zajednicu. Korist imaju i tipični učenici jer se uče prihvaćati različitosti.

Prihvaćanjem različitosti svi mi podižemo svjesnost o važnosti integracije učenika s teškoćama.

Savjetovale su nas za kraj kako što bolje uključiti učenike s teškoćama u rad kad dolaze na integraciju ili u nekim drugim situacijama. Važno je imati na umu da su i djeca s teškoćama djeca kao i sva druga te da isto kao i drugi imaju svoje želje, potrebe, jake i slabe strane. Vole se družiti, a ako im priđemo otvorena srca, možemo steći nove prijatelje.

Zahvaljujemo učiteljicama rehabilitatoricama Barbari i Milici jer su odvojile vrijeme za nas kako bi nas educirale o svome poslu. Vrijeme nam je u druženju brzo prošlo, a nadamo se da ćemo imati prilike za nova druženja s njima i s učenicima iz PRO-a.