Školu smo ukrasili brojnim plakatima i stripovima o toleranciji, a na natječaj smo poslali tri rada:

Zahvaljujemo svima koji su se uključili: učenicima 6. c i 6. d razreda i njihovoj mentorici Kristini Dilici te učenicima osmih razreda i njihovoj mentorici Ireni Koštrici.

Perica Vulić Vočanec i Gordana Ljubas

Sretan Dan tolerancije drugačijima, dakle svima…

Mislite da vi niste drugačiji? E, pa jeste. Pogledajte se na trenutak u ogledalo, promislite ukratko o svojim manama, vrlinama, interesima… Na svijetu ne postoji osoba koja bi vam bila jednaka, i upravo ste zato jedinstveni, neponovljivi, drugačiji.

Ovaj dan – 16. studenoga – dan je kada tolerancija napokon dobiva zasluženu pažnju. Sada odvojite minutu, duboko udahnite i zapitajte se: Što je tolerancija? Jesam li ja tolerantan/tolerantna prema drugima? Jesam li svjestan/svjesna da se iza tolerancije treba nalaziti puno više od „toleriranja” – iskreno prihvaćanje drugih, drugačijih sa sviješću da smo i mi nekome drugi i drugačiji?

Često možemo čuti: Ja sam tolerantan/tolerantna, ALI…

…on/ona se zbilja ne uklapa.

…neka pokazuje tko je unutar svoja četiri zida.

…neka me ne diraju, pa neću ni ja njih.

…to nije normalno.

Kod tolerancije ne postoji ALI, svaki put kad se uz toleranciju pojavi „ali”, moramo ponovo promisliti o sebi i prihvaćamo li uistinu druge, poštujemo li svako ljudsko biće i njegova prava.

Dok nove priče o vršnjačkom nasilju  postaju dio naše svakodnevice, važnije je nego ikad govoriti o toleranciji. Dok su neki različite oblike vršnjačkog nasilja (nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz društva, nasilje putem interneta, fizičko nasilje…) skloni nazivati „dječjim igrama”, istovremeno se za neko dijete urušava cijeli svijet. Kada bismo barem međusobnom poštovanju i prihvaćanju među učenicima pridavali jednaku pažnju kao školskom uspjehu. I što uopće znači školski uspjeh ako se djeca u školi ne osjećaju prihvaćeno i sigurno?

Iako smo skloni misliti kako o ovoj temi već puno znamo, djeca su ta koja nas uvijek nečemu novom nauče, koja nam ukažu na to da je neprihvaćanje dio njihove svakodnevice, koji nas podsjete kako je lako biti prijatelj, koji imaju jasnu viziju kako bi trebalo izgledati naše društvo, koji samostalno prepoznaju probleme u lokalnoj zajednici te kreću u akciju. Već osmu godinu zaredom učenici i učenice iz hrvatskih škola, ali i škola koja provode nastavu na hrvatskom jeziku u inozemstvu, u različitim nam kreativnim formama poručuju što je za njih tolerancija, s kakvim se problemima oni svakodnevno susreću, na koje načine svi možemo biti bolji prijatelji, braća, sestre, djeca, susjedi… ljudi. I ove je godine 1646 učenika/učenica uz podršku 269 mentora/mentorica obojilo svijet svojim stihovima, video uradcima, plakatima, stripovima… u sklopu Forumova natječaja „Oboji svijet”.

Sretni što mnoge škole i mnogi učitelji neprestano sa svojim učenicima rade na razumijevanju i življenju tolerancije, pozivamo sve da se još jednom zapitamo jesmo li uistinu tolerantni te potičemo li našu djecu na prihvaćanje drugih, ali i sebe samih u svoj svojoj šarolikosti.

Ovakve scene nasilja, ružne, proste riječi,

fizičke obračune, tko je tu da spriječi?

Kad doživiš slično, ne srami se, pusti glas,

vjeruj, čut’ će netko, pružit će ti spas!

Obitelj tvoja, prijatelji, profesori…, znaj,

Tu su da pomognu, tomu stanu na kraj.

Škola treba biti sigurno mjesto svima,

Za ljubav, prijateljstvo, tu mjesta uvijek ima!

(Vito Stipanović, 7. b, Pusti glas, OŠ Gračani – Natječaj „Oboji svijet” 2018.)

Neka svaki dan bude Dan tolerancije!

Preuzeto s http://www.fso.hr