Želja nam je bila približiti visoku umjetnost Matoša, Ujevića, Cesarića, Parun, Domjanića, istražiti njezinu estetsku vrijednost te ju učiniti razumljivu našim učenicima koji su tražeći srodnu tematiku u popularnoj glazbi i uspoređujući tematski slične pjesme, uočili kako nas pjesnici svojim pjesmama prate kroz vrijeme odrastanja i zrelosti pa sve do same smrti.

U pjesmama progovaraju o ljepoti života i prirode, zaigranosti djeteta, sreći koje nam pružaju naši najdraži ljudi do ozbiljnih problema života u urbanim sredinama.

Gordana Ljubas i Aelita Jurak, učiteljice hrvatskoga jezika

„Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.“

(D. Cesarić, Pjesma mrtvog pjesnika)