Cilj je bio posjetiti hrvatsku zajednicu u Pečuhu, jednu od najbrojnijih zajednica Hrvata u Mađarskoj. Prvo odredište bio nam je Hrvatski školski centar Miroslav Krleža u sklopu kojega djeluju vrtić, osnovna škola i gimnazija. Nažalost, naši su domaćini bili na praznicima pa nismo mogli razgovarati s učenicima, ali nas je dočekala zamjenica ravnatelja i profesorica povijesti. Govorila nam je o nastanku Centra, o načinu rada, o posebnostima njihova obrazovnog sustava i kako se u njega uklapa jedna hrvatska škola. Bilo je zanimljivo čuti kako uče naši vršnjaci Hrvati u nekoj školi koja nije u Hrvatskoj, koje predmete imaju, kako je organizirana nastava…

Ljubazni domaćini u kuhinji su nas dočekali s pogačicama i čajem, a učenici su se nakon okrepe brzo raspršili hodnicima istražujući učionice, kabinete, dvoranu i školsko igralište.

Nakon toga obišli smo Hrvatski klub August Šenoa te se upoznali s njihovim aktivnostima i radom. U Pečuhu je Šenoa godinu dana pohađao gimnaziju pa otud naziv kluba. To je mjesto gdje se organiziraju izložbe, vjerske tribine, književni susreti, predavanja, gostovanja istaknutih umjetnika, simpoziji, đačke i studentske večeri, različita druženja…

Nakon Centra posjetili smo Hrvatsko kazalište Pečuh koje je jedino profesionalno hrvatsko kazalište izvan domovine. Naš domaćin, djelatnik kazališta, pohvalio se novom zgradom kazališta te istaknuo kako su oni i putujuće kazalište. Osim u Pečuhu predstave održavaju svugdje po Mađarskoj gdje su hrvatske zajednice jer im je misija širenje hrvatske riječi.

Slijedio je razgled jednog od najljepših gradova u Mađarskoj – europske prijestolnice kulture 2010. godine (mađarski Pécs [pe:č]; njemački Fünfkirchen). UNESCO je Pečuhu dodijelio nagradu „Grad mira“ zbog promicanja manjinskih kultura i tolerancije. Oduševili su nas središnji gradski trg  Istvána Széchenyija i ulica Kiraly. Središnji gradski trg svjedoči o povijesti grada. Na njemu se nalazi džamija paše Gazi Kazima koja, iako je u 17. stoljeću posvećena za crkvu, na vrhu kupole još ima islamski simbol – polumjesec i zvijezdu. Uz navedene, Pečuh krije i brojne druge atrakcije kao što su Katedrala sv. Bertalana, toranj Barbakan, sinagoga…

Osim bogate povijesti Pečuh se može pohvaliti i brojnim industrijama danas – elektrotehničkom, kemijskom, drvnom, preradom kože te proizvodnjom alata i porculana Zsolnay, a u njemu je i najstarije mađarsko sveučilište.

Nakon ručka u restoranu u centru grada i slobodnoga vremena iskorištenog za kupovinu suvenira i slatkiša, krenuli smo u Szigetvar gdje je utvrda pred kojom je poginuo hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski koji se slavi kao najveći hrvatski vojni junak, a i Mađari ga smatraju svojim nacionalnim junakom. Nakon sigetske utvrde slijedio je odlazak do Parka mađarsko-turskog prijateljstva, mjesta gdje se nalazio turski tabor prilikom opsade Sigeta i gdje je pokopana utroba glasovitog sultana Sulejmana Veličanstvenog, a tijelo je balzamirano i preneseno u Tursku.

Iz Mađarske krenuli smo puni dojmova te u kasnijim večernjim satima stigli u Zagreb.

(Za galeriju slika kliknite na sliku ispod)

Izvješće sastavila: Gordana Ljubas

Fotografije: Fotoklub Meštri, Tea Sušac i Gordana Ljubas