Međutim, uskoro mi je postalo jasno da nije stvar u rezultatima, da nema ograničen broj petica na svakom testu i da je lijepo kada ih ima što više jer to znači da je više osoba sretno. Teško je bilo kao dijete shvatiti da se ne treba svađati i gubiti prijateljstva oko toga. Ocjene su važne za budućnost, ali zasigurno ne pokazuju nečije znanje ili njegov manjak. I dalje marim za ocjene, ali sa sigurnošću mogu reći da sam u potpunosti shvatila da one ne definiraju nekog kao osobu. Kad sam krenula tako razmišljati, odlučila sam raditi i učiti za sebe, ne samo za ocjene i ispunjavanje tuđih očekivanja. U tome su mi najviše pomagali profesori. Bili su tu uz mene, ispravljali su me i poticali da dostignem svoj potencijal.

Tijekom vremena naučila sam cijeniti znanje i sva na njemu stečena iskustva dok sam radila na njegovom nadograđivanju. Glavna poanta znanja je da nas ono oblikuje i čini nas snalažljivima. Često se na njega gleda kao usporedbu tko je bolji ili lošiji, tko se sjeća nekog datuma iz povijesti ili formule iz kemije, ali znanje je važno i za razvoj osobnosti i pronalazak interesa. Imala sam više znanja nego što je bilo nužno za ocjenu odličan, i to onog trajnog o kojem se stalno danas priča na kojeg sam bila ponosna i koje me osobno zanimalo, što je upravo ono što sam tražila. Išla sam na brojna natjecanja tijekom godina, naučila sam uživati u tom okruženju u kojem se nisam pretjerano isticala svojim rezultatima. Osnovna nas škola treba naučiti nečemu i potaknuti da se trudimo i iskorištavamo svoj potencijal, ali u njoj se također trebamo zabaviti i raditi na sebi kao osobi.

Školovanje mi je bilo zanimljivo iskustvo, ali je ujedno bilo puno prepreka i teških uspona, suprotno čestom vjerovanju da je odlikašima lagano. S vremenom sam ipak naučila cijeniti stečeno obrazovanje. Da mogu vratiti vrijeme, vjerojatno bih željela dosta toga promijeniti, ali činjenica je da svaka odluka, svaki tračak truda uložen i ne uložen, bio on primjetan i cijenjen ili ne, svako prijateljstvo koje postoji ili pak više ne, svaka primjedba, pohvala ili komentar, sve je to utjecalo na osobu koja sam danas. Iz osnovne izlazim s većim znanjem i boljim poznavanjem sebe, s par bliskih prijatelja i brojnim korisnim iskustvima.

Nedavno sam pisala esej o trudu i uspjehu gdje je zaključak bio da je bolje truditi se nego se držati linije prosjeka. Sad znam da je moj trud bio prepoznat i drago mi je da s tim priznanjem završavam posljednju godinu osnovne škole koja će mi sigurno zauvijek ostati u sjećanju.

Tina Jelaković, 8. a