„Dragi Tina i Vjeko,

stigao je kraj naših druženja, smijanja, rasprava, veselja i tuge koje smo zajedno dijelili kroz ove četiri godine. Svakome od vas mogu samo od srca zahvaliti što ste moj posao uljepšali i što ste jedni od učenika koji su mi dokazali da je biti učitelj jedna od najvrjednijih profesija. Nadam se da ćete stečeno znanje, životne vrijednosti i strast prema učenju i napredovanju njegovati i razvijati bez obzira na smjer kojim vas životni put odvede.

Draga Tina, hvala ti za sve najbrže riješene i točne zadatke, za razmišljanje „van okvira“ i davanje ideja, za pjevanje u zboru („hakuna matata!“), za smijeh i radost. Neizmjerno sam sretna što sam bila tvoja zamjenska razrednica i mogla se u svakom trenutku osloniti na tebe, tvoje razumijevanje, podršku i pomoć.

Dragi Vjeko, hvala za svaku podignutu ruku koja željno iščekuje reći točan odgovor, za pravilo u razredu da ako nitko ne zna, Vjeko zna, za svaki osmijeh, za odgovornost, trud i rad kojeg si pokazivao svaki dan, za prihvaćanje savjeta i uputa jer si znao čemu služe. Imala sam tu čast što sam u svom prvom razredništvu imala učenika kao što si ti od kojeg sam svaki dan učila i koji me svakim danom oduševljavao svojom zrelošću i odgovornošću.

Ponosna sam što ste bili moji učenici i želim vam od srca sreću u nastavku vašeg života i obrazovanja, a meni ćete zasigurno ostati u sjećanju kao učenici koji su svojim radom obilježili vašu generaciju.“

(Ines Miletić, učiteljica glazbene kulture, Vjekina razrednica)

„Tina i Vjekoslave, čestitam vam na izboru učenika generacije!!!!

Nakon četiri godine u ovim specifičnim okolnostima učenja na daljinu pišem  vam ono što sam vam tako željela izreći u razredu. Puno smo vremena proveli zajedno na satovima hrvatskoga jezika. Oboje ste izvrsni matematičari, ali niste dopustili da vaša ljubav prema matematici potisne važnost ovladavanja hrvatskim jezikom na najvišoj razini pismenosti. Uvijek mi je bio izazov ponuditi vam nešto novo, teže jer sve ste usvajali i rješavali brzinom munje. Znam da vam nije bilo lako kada ste bili „na čekanju“ sa svojim odgovorima dok su drugi pokušavali naći rješenje. Svaki savjet, kritiku i poticaj svjesno ste prihvaćali i na njima se dalje izgrađivali. Osnaženi ste na svim područjima koja sam vam mogla ponuditi.

Draga moja Tina, tiha, sabrana, pristojna, odgovorna – jednom riječju prekrasna! Britkost tvoga uma, savršeni komentari puni simbolike, kvaliteta tvojih radova i zadataka ostat će mi u sjećanju kao i sve anegdote koje smo prošle u ove četiri godine. Kada nitko nema rješenje u razredu, uvijek ga s lakoćom izrekneš i ispuniš me ponosom. Posebno sam ponosna što si osviještena mlada žena koja će se boriti za svoja prava svojim znanjem i argumentima. Vjerujem da ćeš u srednjoj školi i u visokom obrazovanju postići sve što želiš i o čemu sanjaš.

Dragi Vjekoslave, moje oko sokolovo koje pažljivo prati sve što pišem i govorim i ne ustručava se komentirati i iznijeti svoje mišljenje,  a opet uvijek mi pomaže kada zatreba neki podatak iz geografije i povijesti. Uvijek podignuta ruka u zadnjoj klupi i osmijeh na licu puno puta su me nasmijali jer je tvoj odgovor dolazio i prije pitanja.

Srca puna ponosa, sreće i poštovanja ispraćam vas na kraju osmogodišnjeg školovanja s dubokom vjerom da ćete biti još bolji i uspješniji.

Vrata učionice hrvatskoga jezika II uvijek su otvorena za vas, a lijepi trenutci koje smo zajedno proveli neka nam ostanu u zajedničkom sjećanju.“

(Aelita Jurak, učiteljica hrvatskoga jezika, Tinina razrednica)