Prvu utakmicu nismo na pravi način otvorili, bili smo premekani u obrani te smo prerano i prebrzo završavali napade. U drugoj četvrtini igrali smo puno bolje i ulovili priključak, ali u trećoj nam je nekoliko lopti iscurilo iz koša, energetski smo pali i protivnik se odvojio na nedostižnu razliku.

Druga utakmica je pokazala sasvim drugu sliku naše ekipe. Unatoč umoru, igrali smo borbeno i čvrsto te nismo dozvolili vrlo agresivnoj ekipi Matoša presing igru i lake koševe. U susretu prepunom preokreta i lijepih poteza u zadnjoj četvrtini ušli smo u egal i imali priliku zadnjim napadom odlučiti pobjednika, ali Lukina lopta završila je na prvom obruču i ušlo se u produžetak. Zadnji napad u produžetcima je ponovno bio naš na jedan razlike za protivnika. David je sjajnim skokom uhvatio Lukino polaganje pod prekršajem te pokušao poentirati, ali je bio zaustavljen prekršajem koji je ovaj put i suđen. Nažalost, oba bacanja smo promašili i izgubili treće, odnosno osvojili 4. mjesto. Unatoč svemu, momcima treba čestitati ne samo na zadnjoj utakmici, nego i na cijelom turniru koji smo odigrali na vrlo visokom i kvalitetnom nivou. Fantastična pozitivna atmosfera, koja je vladala u ekipi, sigurno je i pridonijela ovako visokom plasmanu kojem se u početku malo tko nadao.

Ponosni smo na ovu generaciju igrača i zahvaljujemo roditeljima, učiteljima i učenicima koji su bili uz nas. Posebno zahvaljujemo prof. Ani Domić, razrednici našeg kapetana Luke Bunjevca, koja nas je svaku utakmicu pratila i davala nam podršku.

Za školu su igrali: Bunjevac (kap.), Ivanković, Balešević, Surla, Javor, Đevenica, Bitenc, Držanić, Cigrovski, Andrić, Hrgović, Brkan.

Tekst napisao i čast voditi ekipu imao: Hrvoje Đurak