Petnaestogodišnja djevojčica Iskra uronjena je u virtualni svijet i čitav joj se život odvija online: komunikacija s roditeljima i s prijateljima, igranje igrica, hobiji. Iskra ljetne praznike provodi u kući, „u živo“ se ne viđa ni s kim, a „komunikacija“ joj se najčešće svodi na razmjenu raznih emotikona (smajlića, tužnića...) ili uključivanje raznih aplikacija (za pronalaženje novih prijatelja ili kućnih ljubimaca). Operacijski sustav njezina računala, Božo, ima rješenje za sve: javlja joj koliko je i kako spavala, kad je zadnji put bila vani...

Iskra ipak u jednom trenutku shvati da je stvarnost puno primamljivija od virtualnog svijeta te predstava završava optimistično: isključuje računalo i odlučuje se nakon drugo vremena uživo naći sa svojim najboljim prijateljima Mašom i Hrvojem.

U predstavi gledamo dvoje glumaca: Nikolinu Ljuboju u ulozi Iskre i Ivana Bošnjaka u ulozi drugih likova: Iskrinih roditelja, prijatelja, novih poznanika, virtualnog ljubimca, avatara u računalnoj igri, kao i nasumičnih gifova odnosno kratkih računalnih animacija.

Iako se bavi ozbiljnom temom otuđenosti mladih, predstava nas je i nasmijala i razumljivim jezikom približila nam temu.

Gordana Ljubas