Osvanulo je prohladno jesensko jutro, no uzbuđenje koje je tinjalo među Meštrićima-drugašićima grijalo je njihova srca i nožice koje su s nestrpljenjem čekale krenuti na put. U 9 sati ujutro krenuli su autobusom prema imanju Šimanović u Donjoj Zdenčini. Putovanje je bilo kratko, ali slatko; u autobusu se razgovaralo, šalilo, pjevale su se pjesme, a neki putnici uspjeli su čak i zadrijemati.