Nakon ručka, krenuli smo put Šibenika, glavnoga grada Šibensko-kninske županije, poznatog i kao Grad Dražena Petrovića. Tamo smo razgledali katedralu Sv.Jakova, 'ljepoticu' svoje vrste, čija je gradnja započela još u 15.st., a najznačajniji graditelj, između ostalih, bio je Juraj Dalmatinac. Mnogi će se složiti da je njezina konstitucija jednistvena i originalna, dok je unutrašnjost ujedinjena gotičkim i renesansnim stilom. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Zastali smo kod Jurjevog vijenca ljudskih glava, koje su uvijek bile predmet pažljiva promatranja. Iako kamene, glave ostavljaju utisak kao da nas gledaju, promatraju i čuju. Tu su tri lavlje i sedamdeset i jedna ljudska glava. Nismo se dali smesti…nakon kraćeg razgovora s našim vodičem, pohitali smo uskim gradskim uličicama do još jedne glasovite šibenske znamenitosti, samostanskog mediteranskog vrta Sv.Lovre. Srednjovjekovni vrt je sastavni dio samostana Sv.Lovre, a obnovljen je i otvoren za javnost 2007.godine. Ovdje smo šetali i upijali mediteranske mirise, poput lavande, ružmarina, lovora ili stolisnika. Također, učenici su sudjelovali u mini kvizu, mirisom prepoznavali mediteranske biljke, a sretnici su za taj okušaj dobili i simbolične nagrade. Ostatak popodneva imali smo za slobodno vrijeme i druženje na manjim trgovima, ulicama, slastičarnama.

U predvečernjim satima stigli smo u Zadar. Nakon smještaja i večere u hostelu Borik, krenuli smo u večernji razgled grada. ‘To mora da je najljepši zalazak sunca na svijetu!’ promrmljao je Alfred Hitchcock ispijajući kavu na zadarskoj rivi. Uz zvuk morskih orgulja (eng.the Sea Organ), niti mi nismo ostali ravnodušni. Nažalost, radi izvanrednih okolnosti,  nismo imali priliku doživjeti Pozdrav Suncu (eng.The Greeting to the Sun) u potpunosti, ali smo zato, slušajući našeg vodiča i glavne značajke instalacije, na tren pokušali zamisliti  tu doista čarobnu igru svjetlosti. U Zadru smo imali slobodno vrijeme za druženje i razonodu, a druženja i žurke nije nedostajalo niti pri povratku i boravku u hostelu.

Zora je svanula, a jutro je bilo isplanirano za obilazak Zadra. Nakon doručka i prve šalice kave, a nekima i čaja, uputili smo se u središte Zadra. Obišli smo forum koji slovi kao najveći rimski forum na istočnoj obali Jadranskog mora. Ovdje su učenici imali vrijeme za riješavanje nastavnih listića I raznolikih zadataka. Razgled Muzeja antičkog stakla (eng.The Museum of Ancient Glass) u kojem je predstavljena zbirka od preko 5000 različitih staklenih predmeta iz doba antike, odnosno od 1.st.pr.Kr. do negdje 5.st.poslije Kr., ispostavilo se kao odlično novo iskustvo. Unutar muzeja, posjetili smo i staklarsku radionicu, gdje smo uživo gledali izradu replike antičkog stakla metodom ručnog puhanja. Nakon kupnje pokojeg suvenira izrađenog u muzejskim radionicama, zaputili smo se prema strožem centru grada te imali slobodno vrijeme za razgledavanje i šetnju. Potom smo krenuli do katedrale Sv.Stošije (Anastazije), građene tijekom 4. i 5.stoljeća. Ispočetka, katedrala bješe posvećena Sv.Petru, apostolu, no, kada je 400 godina kasnije, biskup Donat dobio moći i pepeo mučenice Stošije, katedrala je dobila njeno ime. Znatiželjni kakvi jesmo, s vodičem smo krenuli prema crkvi Sv.Krševana. Ime je dobila po jednom od svetaca zaštitika grada Zadra (Sv.Krševan; eng.St.Chrysogonus) i sagrađena je u doba romanike, dakle, 12.stoljeće. Prošli smo i Trgom pet bunara (eng.Five Wells Square) koji je nastao u vrijeme obrane od Turaka te stigli do Perivoja kraljice Jelene (eng. Queen Jelena Madijevka Park), koji je kao prvi javni zadarski perivoj otvoren još 1829. S ovog mjesta, imali smo pogled na luku Fošu, a ostataka prošlosti moglo se vidjeti na sve strane. Za oko su nam zapela Kopnena vrata s likom Sv.Krševana na konju (grb grada Zadra) te iznad njega lav Sv.Marka (grb Mletačke Republike). Ovdje smo se fotografirali za uspomenu i napravili đir po perivoju. Nakon obilaska zadarske jezgre, krenuli smo na ručak u obližnju konobu, a nakon ručka smo imali nešto slobodnog vremena i za kupanje na Boriku. Kako se bližio čas povratka u Zagreb, tako su fotografije bivale maštovitije, priča glasnija, a zgode i nezgode smješnije. Nakon kraćeg zaustavljanja na odmaralištu autoputa, praćeni posljednjim zrakama sunca, vratili smo se pred školu, u svakodnevicu,  u užurbani gradski ritam, u naš beli Zagreb grad.

Izvješće napisala Tea Sušac