Dragi profesori i profesorice,

naša je priča započela prije prije duge četiri godine, 7. rujna 2015. godine.

Od toga dana kad smo se našli na početku 5. razreda pa sve do danas, trajalo je naše zajedničko putovanje. Na tom smo putovanju zajednički prošli oko 3500 nastavnih sati, zajedno smo putovali 13 puta, pritom prešavši oko 1850 kilometara u jednom smjeru te smo u međuvremenu odradili i poveći broj raznih događanja u školi i oko nje. Naše četiri godine obilježili su i smijeh i suze jer smo se zajedno veselili, ponekad i tugovali, ali na kraju pamtimo samo one lijepe uspomene. U te četiri godine na vama je profesorima bio težak zadatak, trebalo je na nas 74 prenijeti sva znanja koja će nas dobro i kvalitetno voditi u naše daljnje obrazovanje, a sada, na samom kraju naše priče, možemo reći da vjerujemo kako vam je to i uspjelo. Za takav pothvat svakako je potrebno reći nešto veliko i značajno. Hvala je možda premala riječ, no veće od nje nema, i zato HVALA VAM, DRAGI PROFESORI! Hvala vam što ste ove četiri godine radili s nama, što ste se trudili biti najbolji mogući u svom poslu, što ste se trudili pomoći nam u tome da u budućnosti postanemo uspješni mladi ljudi, čak i kada mi nismo ulagali svoj najveći trud.

Posebno  zahvaljujemo i našim trima razrednicama jer su zajedničkim snagama sva tri razreda vodile kroz najveći i najznačajniji dio našeg dosadašnjeg obrazovanja. Bez vas, ni mi ne bismo bili ono što smo danas, na samom kraju našeg putovanja.

Ostalo je još puno toga lijepog za reći, no to sve nikada ne bi stalo u jednu ovakvu zahvalu, stoga vam još jednom zahvaljujemo, obećajemo da ćemo i dalje biti uporni, truditi se i raditi, a na vas, naše osnovnoškolske profesore, uvijek će ostati lijepa uspomena.

Vaši 8. a, 8. b i 8. c