Prvo odredište bilo nam je selo Kuterevo smješteno uz sjeveroistočnu padinu Velebita, na samoj granici Parka prirode Velebit. U Kuterevu je 2002. osnovano prvo Utočište za mlade medvjediće u Hrvatskoj kao novi dom za napuštene medvjediće. Cilj Utočišta je pomoći u zaštiti smeđeg medvjeda, a edukacijom lokalnog stanovništva i posjetitelja Utočišta doprinijeti jačanju svijesti o posebno vrijednoj bioraznolikosti i potrebi njezina očuvanja.

U kuterevskom Utočištu radi tim prijatelja prirode koji je sačinjen od stručnjaka na polju biologije i ekologije, ali i volontera iz cijeloga svijeta koji se brinu o medvjedima.

Naš domaćin, gospodin Ivan Crnković Pavenka, voditelja Utočišta, govorio nam je o njegovu nastanku te o malim i velikim medvjedima koji svaki ima ime i prezime (Ljubo Lik, Mladi Gor, Marko Kralj…). Saznali smo mnoštvo zanimljivih podataka: kako je Hrvatska jedna od rijetkih preostalih europskih zemalja s velikom populacijom smeđih medvjeda, a najveći broj njih obitava upravo na ličkome području, kako ih danas u Hrvatskoj ima oko 1000, da ovi medvjedi obično teže od 100 do 150 kg, no neki dosegnu i težinu od 300 kg. Odrasli medvjed tijekom jedne noći može prijeći i do 30 km, a može trčati brzinom od 50 km/sat. Medvjedi ne vole buku, a od svih osjetila najrazvijeniji im je njuh, potom sluh, dok se na svoj vid mogu manje osloniti. Ono što je nama čokolada, to je medvjedu med (i naziv medvjed potječe od riječi med gotovo u svim slavenskim jezicima!).

U Kući Velebita, našoj glavnoj destinaciji, dočekali su nas ljubazni vodiči. Uživali smo u modernom interaktivnom muzeju uz izvorne dokumentarne snimke o nomadskome životu stanovnika toga velebitskog kraja u prošlosti, u spuštanju u Lukinu jamu – liftom(!), u mirisnim kuglicama smreke, jele, bora, đurđice, vriska, u letu iznad šume uz pomoć virtualnih naočala, u hologramskom prikazu pčele i leptira…

Saznali smo koje su endemske biljne i životinjske vrste ovoga kraja te kakvi su kretanje, navike i ponašanje velikih zvijeri medvjeda, vuka i risa.

Za provjeru jesmo li razvijali jezičnu vještinu slušanja poslužit će dobiveni nastavni listići na temu meteorologije, geologije i speleologije.

Nakon ručka u restoranu Degenija i uživanja u pogledu na planine i šume te posjeta Svetištu Majke Božje od Krasna imali smo slobodno vrijeme.

Buromat u Kući Velebita kojim smo se htjeli rashladiti i ponijeti buru u Zagreb nažalost nije radio zbog nekih tehničkih razloga, ali smo igrajući se na livadi uz Svetište upili mirise i svježinu Velebita te se puni elana vratili u Zagreb.

Izvješće sastavila: Gordana Ljubas

Fotografije: Fotoklub Meštri