Gospođa Ćosić vrlo je otvoreno s nama razgovarala i iznijela nam svoja iskustva roditelja djeteta s Downovim sindromom.

Sretna je jer je Šimun, nakon više zapreka koje roditelji učenika s višestrukim teškoćama moraju proći zbog nedovoljno posebnih razrednih odjela, Šimun ipak dobio mjesto u našoj Školi i u Posebnom razrednom odjelu gdje će, kako se ona nada, razviti najbolje svoje sposobnosti.

Vrlo je zadovoljna organizacijom i radom u posebnom razrednom odjelu. Ona i rehabilitatorica Barbara kratko su nam pojasnile kako izgleda dan u PRO-u, kako se izmjenjuju rehabilitatori, ali i asistenti koji rade s učenicima.

Saznali smo kako većina djece s Downovim sindromom, pa tako i Šimun, pohađaju brojne terapije u centrima za rehabilitaciju i radionice. Posebno nam je pohvalila Mali dom s kojima su imali samo odlična iskustva.

I ona je, kao i mnogi roditelji učenika s teškoćama, uključena u udruge roditelja gdje izmjenjuju korisna iskustva te dobivaju ideje i informacije.

Najvažniji savjet koji smo čuli vezan uz komunikaciju s djecom s teškoćama jest ne ignorirati ih i ne izostavljati iz igre ili bilo kakvih događanja te pokušati naći način kako ih uključiti i odvojiti vrijeme za njih.

Kad smo je pitali da nam preporuči kako bi se učenici iz PRO-a što više mogli uključiti u školska događanja, predložila je da to budu neke sportske, glazbene, dramske ili slične aktivnosti i radionice. Takve aktivnosti pružene u školi sigurno bi odgovarale učenicima s teškoćama jer bi se, sudjelujući u njima, socijalizirali i s drugim učenicima (osim s učenicima kojima odlaze na integraciju). Isto tako pomažu i odlasci u kino, kazalište ili na izlete s drugim učenicima.

Zahvalili smo gospođi Ani što se odazvala našem pozivu na suradnju, na svojoj i Šimunovoj priči koju nam je ispričala i savjetima koje nam je dala.